Alergijski rinitis-bolest današnjice

Alergijski rinitis-bolest današnjice


Alergijski rinitis- bolest današnjice

Alergijski rinitis je upala sluznice nosnih šupljina uzrokovana alergijskom reakcijom organizma na neku tvar iz okoliša koju organizam greškom doživljava kao napadača. 
U slijedu međusobnih reakcija među upalnim stanicama posredovanjem medijatora (citokini, interleukini ) na mjestu ulaska alergena dolazi do nakupljanja eozinofila u sluznici. 


Kao posljedica upalne reakcije i nakupljanja eozinofila u sluznici nosa dolazi do simptoma kao što su osjećaj začepljenosti nosa, kihanje, pojačana vodenasta sekrecija iz nosa, svrbež nosa, a vrlo često su pridruženi i očni simptomi kao što je crvenilo konjuktiva, pojačana sekrecija suza iz očiju, te svrbež i otečenost očnih kapaka. 


Budući da postoji anatomska i fiziološka povezanost cijelog dišnog sustava, mogu se javiti i simptomi donjeg dišnog sustava kao što je grebanje u grlu, potreba stalnog pročišćavanja grla i nakašljavanje, a kao najozbiljnija pojava može se javiti astmatski napad.
Nosna šupljina je povezana sa sinusima i preko Eustahijeve tube sa srednjim uhom, što objašnjava pojavu kroničnog rinosinuitisa i upale srednjeg uha koji se mogu javiti kao posljedica dugotrajnog alergijskog rinitisa.


Kolika je učestalost alergijskog rinitisa danas?


Alergijski rinitis je danas najčešći od svih vrsta alergijskih poremećaja. Procjenjuje se da u svijetu od AR boluje oko 20% odrasle populacije, tj. oko 600 milijuna ljudi, a pojavnost se svake godine povećava.
 U Hrvatskoj oko 17% djece boluje od alergijskog rinitisa ( svako 5-6. dijete), a nešto se češće javlja u primorskoj nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Češće se javlja u obiteljima u kojima postoji sklonost alergijama (atopijska anamneza). 
Općenito, alergijski rinitis je znatno češći u mlađoj životnoj dobi, u 80% slučajeva javlja se prije 20. godine života, ali može se javiti i kasnije u životu. 


Prema pojavnosti i trajanju simptoma AR se dijeli u sezonski (povremeni) i stalni (perzistentni, cjelogodišnji)
Sezonski AR najčešće je uzrokovan vanjskim alergenima kao što je pelud stabala, trave i korova (ambrozija) i simptomi su obično jačeg intenziteta, a stalni AR češće je uzrokovan kućnim alergenima poput prašine, grinja, plijesni, dlake kućnih ljubimaca i jače je izražen zimi radi slabijeg provjetravanja prostora.
Prema težini bolesti AR se dijeli u blagi i umjereno teški/teški AR, kada uz već opisane simptome rinitisa postoji poremećaj spavanja, te smetnje u svakodnevnom funkcioniranju u školi ili na poslu. 


Postoji li povezanost alergijskog rinitisa i astme?


Alergijski rinitis (AR) i astma su povezani, naime oko 20-40% ljudi sa alergijskim rinitisom ima astmu, a čak 70-90% ljudi s astmom ima i alergijski rinitis.

Povezanost AR s astmom je na toj razini da težina AR odgovara težini astme, odnosno prema brojnosti eozinofila u brisu nosa možemo procijeniti težinu astme (pojačana je bronhalna hiperreaktivnost kod jače infiltracije sluznice nosa eozinofilima).
Također, kod djece s čestim sekretornim upalama srednjeg uha u 89% slučajeva se nađe i alergijski rinitis. Kronični sinuitis i polipoza sinusa također se češće dijagnosticiraju kod pacijenata sa alergijskim rinitisom.


Kako se dijagnosticira alergijski rinitis?


Nakon kliničkog pregleda liječnika i ev. pregleda spec. ORL, indicira se dalja obrada koja obuhvaća citološki bris nosa na eozinofile, laboratorijske krvne pretrage mjerenja koncentracije IgE (RIST, RAST), određivanje broja eozinofila u krvi, te kožni testovi (prick, scratch, puncture ili patch).


Zašto je važno uzeti bris nosa na eozinofile?


Citološka analiza brisa nosne sluznice obje nosnice, ukoliko je bris uzet pravilno, a uzorak citološki adekvatan, vrlo je korisna pretraga u dijagnosticiranju i praćenju alergijskog rinitisa. 
U razmazima se moraju naći stanice cilindričnog respiratornog epitela, ponekad i vrčaste stanice, zatim upalne stanice- neutrofili, limfociti, makrofazi, mastociti, a posebnu pozornost obraćamo na eozinofile, te izražavamo njihovu brojnost, odnosno postotak na 100 upalnih stanica. 


Normalno se u sluznici nosa može naći po koji eozinofil, najviše do 5%, a sve iznad toga smatramo pozitivnim testom na eozinofile. Nalaz se može očitati semikvantitativno (+, ++ ili +++) ili pak izraziti točan postotak eozinofila na 100 upalnih (neepitelnih) stanica u razmazima.


Koliko je važno odrediti intenzitet infiltracije nosne sluznice eozinofilima, pokazuje činjenica da pacijenti koji imaju veći postotak eozinofila u sluznici nazofarinksa, češće imaju pridružene druge bolesti kao što je astma, upala srednjeg uha, kronični rinosinuitis, te nosna polipoza.


Utvrđeno je da djeca s većim postotkom tkivne eozinofilije (u sluznici nosa) imaju teže napade bronhoopstrukcije tijekom godine, te na temelju toga možemo zaključiti da je intenzitet tkvine ezozinofilije važan faktor za procjenu težine bolesti.


Citološki bris nosa može koristiti kliničaru koji vodi pacijenta kao orijentir u praćenju učinkovitosti primjenjene terapije.

Potvrđeno je također da pravilno liječenje alergijskog rinitisa može pozitivno utjecati na simptome astme i smanjiti potrebu za lijekovima kojima se ona liječi.


Na kraju, koliko je važno uzeti bris nosa na eozinofile govori i podatak da u određenog broja pacijenata alergijska reakcija može biti lokalizirana samo na nosnu sluznicu, bez pozitivnih ostalih testova kao što su kožni alergijski testovi ili RAST (specifični testovi IgE u krvi).


Kako se pripremiti za pretragu citološki bris nazofarinksa na eozinofile?


Kako test ne bi bio lažno negativan, važno je ne primjenjivati terapiju za alergijski rinitis najmanje 4 dana prije uzimanja brisa (kortikosteroidne pripravke, epinefrin, aminofilin, izoproterenol).
Povremena primjena fiziološke otopine lokalno ne bi smjela utjecati na nalaz.


Citološka analiza brisa nosa (nazofarinksa) nezaobilazna je dijagnostička pretraga u obradi simptoma rinitisa, posebice stoga jer se kod nekih bolesnika razvija samo alergijski rinitis bez kliničke manifestacije alergijske bolesti u drugim dijelovima organizma, uz negativne kožne i alergijske testove, te specifične testove IgE (RAST).
Intenzitet tkivne infiltracije eozinofilima (broj eozinofila u brisu sluznice nosa) ukazuje nam na težinu alergijske bolesti, te na moguću povezanost s alergijskom astmom, a može nam poslužiti i u praćenju učinkovitosti primjenjene terapije.

 

dr Draženka Ezgeta Karačić. spec.kliničke citologije

 


Izvori: Smjernice za liječenje alergijskog rinitisa-uloga intranazalnih kortikosteroida, G.Poje, S.Branica; Značenje eozinofilnih leukocita u djece s astmom, Paediatria Croatica, Vol. 42, No2, trav-lipanj 1998., N.Aberle; Vagić, Davor (2008) Odnos upalne stanične infiltracije i biljega aktivacije upalnih stanica u bolesnika s kroničnim čeljusnim rinosinuitisom. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu.