Citološka analiza urina


Što nam može otkriti citološka analiza urina?


Urin, kao filtrat krvne plazme u glomerulima bubrega, na svome putu od glomerula bubrega do izlaska iz organizma uriniranjem, ispire sluznicu nakapnice bubrega (pijelona), mokraćovoda (uretera), mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi (uretre) što rezultira ljuštenjem stanica prijelaznog epitela (urotela) u urin. Stoga je citološka analiza urina vrijedna pretraga koja može rano detektirati maligne stanice u urinu prije nego pacijent ima smetnje i ponekad prije nego što druge dijagnostičke pretrage mogu otkriti tumor dok je on još male veličine.

 
Osim rane detekcije tumora urinarnog sustava, citološka analiza urina korisna je pretraga kod eritrociturije (povećanog broja eritrocita u urinu), što je jedna od najčešćih indikacija za citološku analizu urina. Naime, prema morfologiji eritrocita može se odrediti njihovo porijeklo- jesu li oni najvjerojatnije bubrežnog (glomerularnog) porijekla ili potječu iz nižih dijelova urotrakta, odnosno iz kanalnog sustava- nakapnice bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi (uretre). Eritrociti koji su bubrežnog porijekla, odnosno nastaju prolaskom kroz glomerularnu membranu specifičnog su oblika i veći postotak takvih eritrocita u urinu ukazuje na patologiju bubrežnog parenhima, te se pacijent usmjerava na nefrološku obradu. 


Citološkom analizom urina može se ustanoviti upala urinarnog trakta, prema upalnim promjenama na stanicama i prisutnim uzročnicima (bakterije, gljivice, trihomonas), ali za točnu identifikaciju uzročnika upale i izradu antibiograma potrebna je mikrobiološka pretraga urina. 
Citološki se mogu uočiti promjene na stanicama, tj. citopatski efekt koji izazivaju virusi (polyomavirus, citomegalovirus-CMV), što je posebno važno u praćenju pacijenata nakon transplantacije bubrega. 


Kod tumora bubrežnog parenhima, citološka analiza urina nije metoda izbora, jer vjerojatnost otkrivanja malignih stanica u urinu ovisi o lokalizaciji tumora unutar bubrega, budući da stanice tih tumora deskvamiraju (ljušte se) u urin tek kada tumor probije stijenku nakapnice (pijelona).


Za same pacijente, citološka analiza urina je neinvazivna i neštetna, može se ponavljati, te je relativno jednostavnog protokola (3 dana za redom, izmokriti u čašicu srednji mlaz drugog jutarnjeg urina u laboratoriju, dovoljno je oko 50 ml urina). 


Nedostatak citološke pretrage urina je što ne može uvijek otkriti tumore koji su dobro diferencirani, jer zbog očuvane kohezivnosti među stanicama ti tumori slabije deskvamiraju u urin, a i kada se nađu stanice tih tumora, nije ih lako morfološki razlikovati od jače upalno ili reaktivno promijenjenih urotelnih stanica. Stoga se preporuča praćenje, tj. ponavljanje pretrage, a kada su prisutni simptomi kao što je krv u mokraći (makro- ili mikrohematurija), učestalo i bolno mokrenje, u tim slučajevima, iako je citološki nalaz negativan na maligne stanice, preporuča se učiniti urološki pregled i obradu.


Osjetljivost i specifičnost citološke analize urina raste što je karcinom slabije diferenciran (bez obzira na veličinu tumora), jer je veća vjerojatnost deskvamacije (ljuštenja) malignih stanica u urin i citološki kriteriji za postavljanje dijagnoze su jasniji (maligne stanice su lakše prepoznatljive). 


Na koncu, jedna od značajnijih prednosti citologije urina je mogućnost otkrivanja premalignih lezija urinarnog sustava, koje onda zahtijevaju kontinuirano urološko praćenje.