Gljivične infekcije

Gljivične infekcije


GLJIVIČNE INFEKCIJE

Mikologija je grana mikrobiologije koja proučava gljive. Gljive su saprofiti koji imaju u prirodi važnu ulogu kao razgrađivači uginule organske materije. Naziv gljiva nas podsjeća na jestive ili otrovne gljive koje susrećemo u prirodi. No, medicinska mikologija se bavi proučavanjem gljiva uzročnika infekcija u ljudi.


Uobičajeno te iste gljive, uzročnici infekcija, obitavaju na koži i sluznici ljudskog tijela, te imaju zaštitnu ulogu kao i "dobre" bakterije. Gljive i "dobre" bakterije međusobno surađuju u održavanju međusobne ravnoteže u broju i raznolikosti vrsta kako bi tvarima koje izlučuju održavale vlastito postojanje i pospješivale metabolizam organizma na/u kojem obitavaju. Osobito se to odnosi na pospješivanje probavnog metabolizma, održavanju pH kože i sluznice. Njihova prisutnost na koži i sluznicama se tada smatra elementom fiziološke flore ili kolonizacijom.


U stanjima koja narušavaju opće zdravlje (težak stres, izloženost agresivnoj terapiji poput iradijacije ili kemoterapije, imunodeficijencija bilo koje etiologije - AIDS, imunosupresivni lijekovi koji se primjenjuju nakon transplantacije organa, leukemija) i dugotrajno antibiotsko liječenje utječu na poremećaj sastava normlne flore tijela, pri čemu se broj gljiva može povećati nauštrb "dobrih" bakterija, te se njihova kolonizacija pretvara u lokalnu, rjeđe sustavnu invaziju i razvoj bolesti. Bolesti uzrokovane prisutnošću gljiva u/na organizmu se zovu mikoze.

 

Osim normalne gljivične flore, koja u posebnim okolnostima može uzrokovati infekciju, osobito važna skupina gljiva su dermatofiti. Dermatofiti su okolišne plijesni koje borave u tlu, na koži i krznu raznih životinja, te se na taj način prenose i na ljude. Već njihovo ime ukazuje na sklonost uzrokovanju infekcija kože i kožnih adneksa (dlake i nokti).
Gljive osobito dobro uspijevaju u toplom i vlažnom okolišu, pa su najčešća mjesta infekcije koža i nokti stopala, koža između prstiju, na pregibima kao što su prepone, područje ispod dojki, pazusi, vrat i vlasište. Mikoze se očituju crvenilom, stvaranjem bijelih naslaga (osobito kandidijaza) ili pak pojačanim ljuskanjem kože, stvaranjem sitnih prištića ili mjehurića. Često puta se kožne promjene koncentrično šire na okolnu kožu poput manjih i većih “pečata”, a mogu biti popraćeni svrbežom. Zahvaćeni nokti postaju deblji, ljuskavi, odižu se od podloge, deformiraju se ili listaju uzdužno, lome se i nestaju, ponekad mijenjaju boju.


Gljivične infekcije se mogu prenijeti s osobe na osobu direktnim kontaktom, te zajedničkim korištenjem predmeta za osobnu njegu i higijenu (četke, češljevi, kopče za kosu, škarice i strugalice (rašpica) i ostali pribor za manikuru i pedikuru). Stoga treba biti oprezan, ako se posumnja na gljivičnu infekciju da se s ukućanima ne dijele navedeni predmeti.


U rijetkim situacijama infekcije kože i kožnih adneksa mogu biti uzrokovane nedermatofitnim plijesnima koje žive u okolišu. One se s obzirom na obojenost (stvaranje pigmenta) dijele na skupinu neobojenih (hijalinih) plijesni i tamnih (obojenih ili crnih) plijesni. Infekcije obojenim plijesnima se na koži i noktima mogu vidjeti kao tamne promjene.


Liječenje dermatofitnih infekcija kože i noktiju primjenjuje se nakon dobivenih mikrobioloških rezultata. Infekcije kože se mogu liječiti kremama, najčešće iz skupine itrakonazola ili terbinafina, kroz duži vremenski period (do nestanka simptoma bolesti), bez prekida u terapiji. Ako su promjene opsežne i slabo reagiraju na lokalnu primjenu lijeka, potrebno je primjeniti jedan od navedenih ljekova u obliku tableta (peroralna primjena). Gljivične infekcije nokta se također liječe primjenom tableta (Itrakonazol ili terbinafin) kroz 3 i više mjeseci.


Osobe koje pate od kronične bolesti jetre sa smanjenom funkcijom jetrenih enzima, odnosno patološkim vrijednostima testova funkcije jetre, ne bi smjele bez liječničkog nadzora uzimati peroralnu terapiju protugljivičnim ljekovima.

Detaljni opis na stranici http://breyer.hr/pretrage/sve-pretrage/mikoloska-obrada.