Tumorski markeri

Tumorski markeri


U našem laboratoriju pacijenti često traže pretrage tumorskih markera bez točne liječničke upute. Neki se pacijenti žele testirati u svrhu postavljanja dijagnoze, a neki žele pratiti bolest ili djelovanje terapije. Na sve ove načine tumorski markeri se zaista mogu koristiti, ali ne svi i ne bez ograničenja. Kako bi razjasnili neke pojmove vezane uz tumorske markere i objasnili što točno od tih pretraga možete očekivati, pročitajte članak u nastavku.

Što su tumorski markeri

Tumorski markeri su tvari, najčešće proteini, koje u većoj mjeri stvaraju tumorske stanice, a ponekad, kao odgovor na tumorski rast i stanice našeg tijela. Većinu tumorskih markera luči i zdravo tkivo pojedinih organa i stanica pa se oni nalaze i u organizmu zdravih pojedinaca, ali u puno manjim koncentracijama.

Osjetljivost tumorskih markera

Što veći postotak oboljelih uspije pronaći neka pretraga, to je njena osjetljivost veća. Ukratko, možemo reći da je osjetljivost određene pretrage njena sposobnost da detektira oboljele. Tako je moguće da zbog ograničene osjetljivosti tumorskih markera uz uredan nalaz tumor markera pacijent svejedno ima malignu bolest.

Specifičnost tumorskih markera

Uz osjetljivost, iznimno je bitna i specifičnost pojedinog markera. Specifičnost je svojstvo markera da pojedinac bez ciljanog poremećaja po ispitivanju dobije negativan nalaz. U nekim benignim stanjima također možemo naći tumorske markere u povišenim koncentracijama. Za to kažemo da tumorski markeri nisu strogo specifični za maligne bolesti. Također, tumorski markeri najčešće nisu strogo specifični za pojedini organ. Iako postoje markeri koji su specifični za pojedinu vrstu maligne bolesti, to nije uvijek slučaj pa se jedan te isti tumorski marker može se pojaviti u različitim tumorima i u različitim organima. Isto tako jedan tumor može lučiti nekoliko tumorskih markera (čak i različite markere u različitim fazama bolesti), ali i nisu svi tumori karakterizirani određenim tumorskim markerom (markerom koji je povezan baš s tim tumorom).

Važno je znati da ne postoji marker koji ima 100%-tnu osjetljivost ili specifičnost. Osim toga, vrlo osjetljivi markeri gube najčešće na specifičnosti, a vrlo specifični na osjetljivosti.

S obzirom na osjetljivost i/ili specifičnost pojedinih tumorskih markera ne primjenjuju se svi markeri jednako često, niti u jednake svrhe. Možemo reći da postoje tumorski markeri koji su „bolji“ i „lošiji“ za pojedinu svrhu pa će prema tim osobinama liječnik i zadati njihovo praćenje. Više o tome u nastavku teksta.


Kada i kako se koriste tumorski markeri

Probir zdrave populacije.

Nažalost, upravo zbog slabe specifičnosti mnogih tumorskih markera, mali broj tumorskih markera može se koristiti u svrhu probira. U slučaju opterećujuće obiteljske anamneze ili postojećih rizičnih faktora kod pojedinih pacijenata, neki tumorski markeri mogu se koristiti u svrhu probira, kao što je na primjer PSA, tumorski marker prostate. Drugi je pak primjer određivanje prisustva krvi u stolici – ovaj test, ako je negativan, ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, tj. upućuje na to da dalje pretrage nisu neophodne.

Postavljanje dijagnoze

Ponekad pacijenti dolaze za zamišlju da će nakon dobivenih rezultata tumorskih markera postaviti dijagnozu tumora ili pak mirno spavati. Nažalost, u praksi to nije dovoljno. Tumor marker može ukazati na potencijalni tumorski rast pa je važno pratiti brzinu promjene tumorskog markera. Ipak, na temelju samo tog nalaza liječnik ne može postaviti dijagnozu. On će odrediti dodatne dijagnostičke zahvate (najčešće biopsiju) koji će se, uz rezultat tumorskog markera koristiti za postavljanje dijagnoze.
S obzirom na ograničenu osjetljivost i specifičnost, pozitivan nalaz i dalje nije sigurna potvrda maligne bolesti, kao što je ni negativan nalaz ne isključuje. Nažalost, nema čarobne pretrage, a niti dijagnostičkog zahvata koja će nam u potpunosti jamčiti miran san.

Prognoza bolesti

Ovisno o vrsti markera koji je prisutan i ovisno o tome koliko je povišena njegova koncentracija može se govoriti o boljoj ili lošijoj prognozi. Krajnji ishod uvijek ovisi o mnogim faktorima, ali neki tumorski markeri ponekad daju i informaciju o tome koliko je pojedini tumor agresivan.

Stadij bolesti

Pacijentu s dijagnosticiranom malignom bolešću povećanje tumorskog markera može ukazati na širenje (metastaziranje) tumora u druge organe i tkiva ili dati uvid koliko su se metastaze proširile.

Predviđanje odgovora na terapiju

Pojava nekih tumorskih markera može upućivati na određenu terapiju, što znači da bi upravo ta terapija mogla dobro djelovati na tip tumora koji je kod pacijenta prisutan. U ovu svrhu naročito su dobre neke genetske analize od kojih se neke već koriste. Druge su u fazi istraživanja koja na ovom polju rastu svakodnevno.

Praćenje efikasnosti terapije i oporavka

Najvažnije upotrebe tumorskih markera su upravo ove zadnje dvije. Efikasnost terapije posebno se dobro prati tumorskim markerima kod uznapredovale bolesti. Najčešće vrijednost tumorskog markera pada, znači da je odgovor na terapiju dobar. Ako pak razina ostaje ista ili raste, potrebno je nešto promijeniti i prilagoditi. Kod ovog pravila obavezno u obzir treba uzeti sve specifičnosti pojedinog slučaja, odnosno sve faktore koji utječu na rast tumora.

Kontrola recidiva

Sustavnom kontrolom tumorskih markera tijekom vremena, provjerava se i eventualna ponovna pojava maligne bolesti. Ako je razina markera prvotno pala, a onda ponovo raste tijekom vremena, vjerojatno je da se bolest vratila.
Isto tako, ako je nakon operacije i dalje povišena koncentracija markera, postoji mogućnost da nije uklonjena kompletna tumorska masa ili da u tijelu postoje metastaze za koje se nije znalo.


Metode određivanja tumorskih markera

Većina tumorskih markera određuje se imunokemijskim metodama. Riječ je o analizama koje se rade na principu antigen-antitijelo i izričito ovise o proizvođaču testa. Kako je riječ o relativno novoj metodologiji, a koju su pojedini proizvođači razvijali zasebno, važno je znati da rezultati nalaza istog biljega, izrađeni drugačijom metodom, nisu usporedivi. Dodatno, kad se u praćenju recidiva bolesti treba bilježiti i najmanja promjena vrijednosti, tad se čak preporučuje analizu uvijek raditi u istom laboratoriju.


Praćenje markera tijekom vremena

Bez obzira da li tumorskim markerom želimo postaviti dijagnozu ili pak pratimo učinak terapije ili recidiv, porast ili pad njegove koncentracije tijekom vremena najvrednija je informacija, često važnija od same njegove koncentracije.
Zbog svih ovih osobina tumor markera koje su do sad navedene, upravo će onkolog koji pacijenta prati imati najviše relevantnih informacija na temelju kojih će najbolje zadati jedan ili više markera i točnu frekvenciju njegovog, odnosno njihovog određivanja tijekom vremena.

Tumorski markeri su danas neizostavni dio dijagnostike te neizostavna pomoć prilikom odabira i praćenja terapije, ali obavezno, uz uzimanje u obzir prednosti i nedostataka pojedinih tumorskih markera čime i njihova upotreba postaje smislena i racionalna.


Ana Paškvan, mag. med. biokem.

Poliklinika Breyer