CRIJEVNA DISBIOZA
grč. dys- (loše), -biosis (način života)
Počevši od rođenja i nastavljajući dalje kroz život, živimo u ravnoteži s mikroorganizmima (MO) koji se nalaze u našim crijevima, tzv. crijevnom mirkobiotom. Međutim, mnoge kronične bolesti u trendu su sve veće prevalencije (kardiovaskularne bolesti (CVD), pretilost, dijabetes, bubrežni kamenci, astma, upalna bolest crijeva (IBD) i mnoge druge). Nove hipoteze pretpostavljaju da je disbioza ta koja povećava rizik od razvoja kroničnih bolesti (uz brojne genetske i okolišne čimbenike).
Ukoliko se ravnoteža mikrobiote poremeti dolazi do disbioze, tj. poremećaja u crijevnoj homeostazi zbog neravnoteže u mikroflori u ili na tijelu, promjena u funkcionalnom sastavu i metaboličkim aktivnostima ili zbog promjene u lokalnoj raspodijeli mikroorganizama. Promjene se događaju u mikrobiomu, međutim najčešće se događa disbioza u GI traktu. Disbioza može biti privremena neravnoteža, a može biti temelj ili posljedica bolesti GI trakta. Važno je osluškivati crijeva kako bi intervenirali na vrijeme i izbjegli ozbiljne komplikacije.
Disbioza je sveobuhvatan izraz jer ne postoji savršen mikrobiom. Svaki čovjek je jedinstven, a to znači da je i svaki mikrobiom jedinstven. Međutim, istraživači su identificirali znakove disbioze koji su povezani s količinom određenih mikroba u odnosu na druge te se disbioza može kategorizirati u 3 tipa koja nisu međusobno isključiva i najčešće se pojavljuju u isto vrijeme:
1. gubitak korisnih MO koji bi nas mogli zaštititi od uzročnika bolesti, modulirati imunološki sustav, hraniti stanice crijeva i obavljati njihove druge funkcije
2. prisutnost ili prekomjeran rast potencijalno štetnih MO (npr. E. coli, H. Pylori, Clostridia, Giardia, Candida)
3. gubitak ukupne mikrobne raznolikosti.
Nažalost, disbioza GI trakta ima ima nejasne simptome koji se često zanemaruju i nedijagnosticiraju te se preklapaju s mnogim zdravstvenim problemima. Uobičajeni simptomi disbioze uključuju zadah (halitoza), želučane probleme, mučninu, zatvor, proljev, otežano mokrenje, nadutost i bol u trbuhu, osip, umor, anksioznost, depresiju te probleme s koncentracijom.
Praktički je nemoguće utvrditi je li disbioza dio problema ili samo posljedica bolesti. Istraživači vjeruju da je to vjerojatno začarani krug u kojem crijevni mikrobiom i tijelo stvaraju uvjete za bolest. Biti bolestan (i uzimati lijekove) može utjecati na mikrobiom, uzrokujući disbiozu, koja zatim prelazi u bolest. Jednako tako, vjeruje se da disbioza može uzrokovati metaboličke probleme u tijelu, što kasnije povećava osjetljivost osobe na bolesti.
Pokazalo se da je disbioza usko povezana s određenim bolestima i stanjima, uključujući:
• IBS (sindrom iritabilnog crijeva)
• IBD (upalna bolest crijeva)
• Kolitis
• Candida (gljivična infekcija)
• Celijakija
• Sindrom propusnosti crijeva
• Dijabetes
• Pretilosti
• PCOS (sindrom policističnih jajnika)
• Ekcemi
• Bolesti jetre
• Bolesti srca ili zatajenje srca
• Kasna demencija
• Parkinsonova bolest
• Rak debelog crijeva ili rektuma
Disbioza je riječ koja se koristi za opis funkcionalnog stanja – nije dijagnoza jer se ne smatra zdravstvenim stanjem. Ovisno o ozbiljnosti simptoma i o tome koliko dobro reagirate na tretman ovisit će liječenje disbioze. Prelazak na zdravu prehranu u kombinaciji s aktivnim načinom života i izbjegavanje hrane koja uzrokuje poremećaj ravnoteže mikrobiote, svakako je dobar početak.
Jedna od nuspojava disbioze je ta da vaš crijevni mikrobiom ne proizvodi dovoljno hranjivih tvari, osobito kratkolančanih masnih kiselina (SCFA). Ovi nusprodukti bakterijskih aktivnosti pomažu u održavanju crijevne sluznice, pa čak i u borbi protiv loših bakterija. Dakle, neravnoteža može biti uzrokovana lošom prehranom, različitim bolestima, parazitima, stresom, novim lijekovima (antibiotici).
Mogući uzroci crijevne disbioze:
1. Rođenje (rodnica vs. carski rez) – bebe rođene vaginalno izložene su majčinoj vaginalnoj mikroflori što dovodi da razvoja imunološkog sustava. Bebe rođene carskim rezom imaju povećan rizik od razvoja astme, alergijskog rinitisa, gastroenteritisa, celijakije i dijabetesa tipa 1.
2. Dojenje – dojene bebe dobivaju 1/3 crijevnih bakterija iz majčinog mlijeka, a dodatnih 10% s mamine kože oko dojke. Dojenje pomaže bifidobakterijama u kolonizaciji djetetovih crijeva, dok djeca hranjena umjetnim mlijekom imaju tendenciju posjedovati više patogenih bakterija (E. Coli i klostridije).
3. Antibiotici u djetinjstvu – bebe izložene antibioticima obično imaju više bakterija otpornih na antibiotike što dovodi do disbioze i utječe na raznolikost i stabilnost crijevne mikrobiote.
4. Izloženost antibioticima – pretjerana upotreba antibiotika i bez naknadnog obnavljanja crijevne flore dovodi do smanjenja raznolikosti crijevne mikroflore, uzrokuje poremećaje u imunološkoj funkciji, povećava otpornost na antibiotike i ometa metabolizam i osjetljivost na inzulin.
5. Prehrana – ono što jedete utječe na mikrobiotu crijeva. Prehrana bogata zasićenim mastima ima tendenciju povećanja broja bakterija koje mogu negativno utjecati na zdravlje, međutim prehrana bogata mononezasićenim mastima i omega-3 masnim kiselinama povoljno djeluje na povećanje broja korisnih laktobacila i bifidobakterija, dok prehrana bogata jednostavnim šećerima hrani crijevne patogene. Nizak unos prehrambenih vlakana prebiotičkih svojstava te hrane koja prirodno sadrži probiotike, također može biti razlog crijevne disbioze.
6. Motilitet crijeva i problemi s probavom – poremećaj u pokretljivosti crijeva dovode do disbioze jer se patogene bakterije počnu hraniti neprobavljenim česticama hrane. Također, s godinama proizvodimo manje probavnih enzima.
7. Stres – dovodi do smanjenja protoka krvi u crijevima, smanjuje se proizvodnja želučane kiseline i usporit će se crijevna pokretljivost. Izvor stresa unutar tijela (fiziološki stres) jesu fluktuacija šećera u krvi, prerađena hrana, kronične crijevne infekcije, izloženost metalima i plijesnima.
Moguće posljedice crijevne disbioze:
• Lokalizirane crijevne upale
• Sistemske upale
• Povećani oksidacijski stres
• Povećana proizvodnja endotoksina
• Promijenjena proizvodnja/sinteza neurotransmitera
• Kronične infekcije
• Oslabljena detoksifikacija
• Oslabljen metabolizam
• Oslabljena sinteza nutrijenata
• Oslabljena enzimska aktivnost
• Autoimunost
Liječenje disbioze treba prilagoditi svakoj osobi koristeći rezultate testa mikrobioma crijeva. Protokol crijevne disbioze može uključivati kombinaciju promjena u prehrani, probiotičkih dodataka i promjena načina života kako bi se stvorili optimalni uvjeti za napredovanje korisnih bakterija. Hraneći svoj mikrobiom prebiotičkom hranom, hranit ćete korisne bakterije u crijevima kako bi mogle napredovati i vratiti ravnotežu u ekosustavu.
Nikada nemojte podcijeniti važnost zdravlja crijeva kada je u pitanju vaše tijelo. GI trakt je dom milijardama bakterija, koje naporno rade kako bi vas održale u formi, a vaš način života može imati ozbiljan utjecaj na njihovu ravnotežu. Jednostavne i pozitivne promjene, poput više vlakana u prehrani, više tjelovježbe i manje nepotrebnih lijekova, način su kako doći do zdravih crijeva i zdravog crijevnog mikrobioma. Imate 100% kontrolu nad onim što jedete. Prehranom možete značajno utjecati na mikrobiotu i krenuti u smjeru suprotnome od disbioze i sprječavanju stanja povezanih s njom.
Osim što bi vaša prehrana generalno govoreći trebala biti zdrava, osobno prilagođena te zadovoljavati sve vaše fiziološke potrebe, za dodatan pozitivan učinak za zdravlje vašeg probavnog sustava, stavite fokus na pojačan unos:
1. Probiotika – živi mikroorganizmi, dobre bakterije prirodno, već prisutne u hrani, točnije fermentiranim namirnicama poput kefira, kiselog zelja, kimchija, kombucha i sličnog
2. Prebiotika – vrsta prehrambenih vlakana (uglavnom oligosaharidi) prisutni u cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla, a zajedničko svojstvo im je da se fermentiraju u debelom crijevu od strane dobrih bakterija pri čemu nastaju kratkolančane masne kiseline koje imaju izuzetno povoljan učinak na domaćina stimulirajući rast i aktivnost probiotika
