Testiranje na respiratorne infekcije

Molekularna dijagnostika virusnih respiratornih infekcija

Korištenje qPCR metode postaje neizostavan element u dijagnostici infekcija respiratornog trakta, osobito u dijelovima populacije s povećanim rizikom: dojenčad, djeca, imunokompromitirane osobe, ljudi starije životne dobi, te osobe s kroničnim bolestima poput dijabetesa, astme, kronične opstruktivne bolesti pluća/KOPB.
Primjena qPCR metodologije omogućuje brzu i preciznu detekciju virusnih markera u uzorcima brisa nazofarinksa. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije qPCR je u odnosu na brze antigenske testove, preporučena metoda za detekciju i genotipizaciju respiratornih patogena.

Kliničarima, uz klasičnu laboratorijsku dijagnostiku (pretrage krvi, bakteriološke pretrage), takva informacija pomaže u odluci o pristupu terapiji i eventualnom izbjegavanju primjene antibiotika.

U PCR testu je dostupno do 8 virusnih markera. Imajući u vidu epidemiološke karakteristike/sezonalnost pojedinih virusnih infekcija, njihovu patogenost i važnost za određene skupine pacijenata, uz sveobuhvatni panel (uključuje svih 8 markera) formiran je i uži panel.

Slijede sažete informacije o grupama virusa zastupljenim u PCR panelima.

SARS-CoV2 (detekcija 3 gena): pripada obitelji Coronaviridae. Izaziva respiratorne infekcije koje ponekad prodiru do donjih dijelova pluća. U nekih ljudi uzrokuje ozbiljna stanja koja zahtijevaju liječenje na odjelima intenzivne skrbi. Prijenos infekcije je kapljičnim putem u većim grupama ljudi, dok je sezonalnost manje izražena.

Influenza A i B virusi: pripadaju obitelji Orthomyxoviridae. Infekcije (epidemije i ponekad pandemije) su tipično zimi, od prosinca do travnja. Izazivaju značajne simptome bolesti, ponekad s teškom kliničkom slikom i sklonošću bakterijskim upalama pluća. Kod male djece su, uz RSV (respiratorni sincicijski virus), najčešći uzročnici ARDS (akutni respiratorni distres sindrom). Osjetljive skupine populacije su mala djeca, ljudi starije životne dobi i imunokompromitirani.

Parainfluenza virusi: pripadaju obitelji Paramyxoviridae. Uz RSV, drugi su najčešći uzročnici hospitalizacija u djece mlađe od 5 godina. Najčešći su uzročnici krupa (laringotraheobronhitis) u djece od 6 mj. do 2 godine starosti. U imunokompromitiranih osoba izazivaju infekcije donjih dijelova pluća.

Rhinovirus (RV): pripadaju obitelji Picornaviridae. Uzrokuju infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta tijekom cijele godine, s vrhuncem u jesen i zimu. Infekcije s RV u ranom djetinjstvu su, uz RSV i metapneumoviruse, povezane s povećanim rizikom od razvoja astme. Iako klinički relativno blage, povezane su i s aktivacijom postojeće astme.

RSV (respiratorni sincicijski virus): pripadaju obitelji Pneumoviridae. RSV u male djece izaziva bronhiolitis i najčešći je uzročnik hospitalizacija zbog respiratornih injekcija u dojenčadi i male djece. U odraslih ostaje uobičajeni patogen tijekom cijelog života. Izaziva prehlade, a u starijih i imunokompromitiranih upale pluća. Infekcije su češće zimi.

MPV (metapneumovirus): pripadaju obitelji Pneumoviridae. Prvi puta su 2001. godine identificirani kao uzročnici respiratornih bolesti. Infekcije se najčešće zimi i u proljeće, s kliničkom slikom sličnom RSV infekcijama. Infekcije u djece u dobi od 6-12 mj. mogu biti ozbiljne i zahtijevati hospitalizaciju. Reinfekcije se javljaju u svim dobnim skupinama, a teži oblici bolesti osobito u ljudi s astmom i KOPB. U starijih osoba je MPV po učestalosti teških infekcija usporediv s teškom influencom.

Adenovirusi (AV): pripadaju obitelji Adenoviridae. Infekcije se javljaju tijekom cijele godine, uz moguće epidemije zimi i u proljeće. Raspon simptoma respiratornih infekcija je od prehlade, dugotrajnih grlobolja, do kašlja, povišene temperature, povećanih limfnih čvorova i tonzila (slično streptokoknoj infekciji ždrijela) i simptoma sličnih influenci i RSV infekciji. Oko 20% bronhiolitisa u male djece, osobito mlađe od 2 god. je uzrokovano AV.
Dodatno, Adenovirus je uzročnik 75% konjunktivitisa i keratokonjunktivitisa koji mogu trajati do 3 tjedna i od osobitog je interesa u oftalmologiji.