Odnedavno je, u Poliklinici Breyer, dostupno nutricionističko savjetovanje uz antropometrijsko mjerenje te osnovni nutricionistički paket u suradnji s nutricionističkim centrom Nutrivision.
Za Vas smo pripremili i panel pretraga koji je preporučljivo učiniti prije dolaska na konzultacije te Vam za isti, uz konzultacije, odobravamo popust od 30%, a ukoliko se odlučite za panel pretraga bez konzultacija, odobrava se popust od 10%.
Više zanimljivosti i informacija možete pročitati u nastavku teksta.
Prehrana je jedan od temelja dobrog zdravlja. Hrana koju konzumiramo, ne samo da našem tijelu pruža potrebnu energiju, već nas opskrbljuje makronutrijentima i mikronutrijentima, tj. supstancama koje su esencijalne za pravilno funkcioniranje svih tjelesnih sustava pa tako i za samo preživljavanje svakog ljudskog bića.
Zapadnjački način života povezan je s nezdravim i nepravilnim životnim navikama. Nepravilna prehrana uz nedostatak tjelesne aktivnosti, najčešći je čimbenik rizika za razvoj kroničnih i nezaraznih bolesti pa se tako u brojnim istraživanjima direktno povezuje s pretilosti, kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom, karcinomom i slično.
Osim samog problema nekvalitetne prehrane i pretilosti, u današnje vrijeme se sve više okrećemo restriktivnim dijetama u cilju mršavljenja. Često se, a najviše u želji da mršavimo, lako povedemo za loše isplaniranim i restriktivnim dijetama koje imaju suprotni učinak od željenog te usred nutritivnih deficita dovode do još većih tegoba. Restriktivne i neindividualne dijete, u svom sastavu mogu sadržavati premali unos energije ili po svojoj definiciji mogu zanemariti određene namirnice, ali i cijele skupine namirnica što povećava rizik od razvoja nutritivnih deficita s posebnim naglaskom na mikronutrijente – vitamine i minerale.
Konstantno provođenje restriktivnih dijeta te njihova dugoročna neuspješnost, uz veliku mogućnost razvoja nutritivnih deficita, značajan su razlog za provođenje individualizirane prehrane. Takva prehrana prilagođena je potrebama i preferencijama pojedinca, njegovom životnom stilu, ciljevima, antropometriji, ali i specifičnoj fiziologiji („stanju unutar organizma“), a pod stalnim je nadzorom kvalificiranih stručnjaka- nutricionista/dijetetičara.
S obzirom da su hranjive tvari (nutrijenti) ključni za naše zdravlje i blagostanje, daju nam energiju, „popravljaju“ naša tijela, pomažu nam da rastemo i razvijamo se te nas brane od razvitka bolesti, njihov deficit nam uvelike stvara tegobe te značajno narušava „stanje unutar organizma“. Ukoliko, iz nekog razloga, imamo prisutan određeni nutritivni deficit, on može dovesti do raznih zdravstvenih stanja te razvoja bolesti. Tako mogu dovesti do simptoma povećanja ili smanjenja tjelesne mase, gubitka mišićne mase ili gustoće kostiju, bolova u mišićima i zglobovima, umora, lošeg pamćenja i fokusa, nesanice, itd.
Nepokolebljiva činjenica je da smo u mogućnosti izgubiti veliku količinu tjelesne mase, no ono što nam je najteže u cijelom procesu je takvu tjelesnu masu dugoročno i zadržati. Poražavajuća statistika je da čak 80% populacije koja izgubi značajnu količinu tjelesne mase, takvu sniženu masu ne uspijeva zadržati niti godinu dana.
Uz sve navedeno, činjenica je da postoje situacije u kojima nam sama prisutnost nutritivnog deficita značajno otežava gubitak tjelesne mase. Na primjer, nedovoljan unos proteina, vlakana ili loša kontrola glukoze u krvi dovode do značajne gladi pa čak i žudnje za hranom. Vitamini B skupine su ključni u procesu metabolizma energije te njihov deficit može dovesti do umora i/ili indirektnog povećanja tjelesne mase dok brzinu našeg bazalnog metabolizma određuje štitnjača, a za njeno pravilno funkcioniranje je ključan jod.
Sve su ovo samo neki od primjera čiji deficit može utjecati na naš krajnje željeni rezultat. Mjerenjem našeg nutritivnog statusa možemo odrediti jesmo li u određenim deficitima te imati uvid o interakciji hrane i fizioloških pokazatelja (biomarkera) našeg zdravlja, a namijenjeno je svima. Bilo da ste kronični „dieter“ - osoba koja ulazi u cikluse pokušaja mršavljenja, a pokušaji završavaju neuspješno što dovodi do daljnjih pokušaja te se ovakav ciklus vrti kontinuirano, patite od alergija na hranu, kroničnih bolesti ili, ono najbolje, jednostavno želite razumjeti trenutno stanje vlastitog zdravlja usred proaktivnog pokušaja optimizacije zdravlja.
PROCJENA NUTRITIVNOG STATUSA
Nutritivni status definira se kao fiziološko stanje našeg tijela na temelju broja i kvalitete hranjivih tvari koje unosimo, možemo apsorbirati te metabolički iskoristiti. Stoga je procjena nutritivnog statusa, za zdravstvenog djelatnika-nutricionista, prvi korak u procesu skrbi o prehrani.
Klinička procjena nutritivnog statusa većinski se bavi probirom pothranjenih osoba i osoba u riziku od malnutricije, a u povijesti se javljala zbog nedovoljnog unosa hrane općenito pa time i energije, mikronutrijenata te makronutrijenata.
U današnje vrijeme, u zapadnjačkom svijetu, bolesti „nutritivnih nedostataka“ su gotovo istrijebljene, no javljaju se bolesti „nutritivnih viškova“ koje su prisutne zbog pretjeranog unosa energije, hiperpalatabilne, procesuirane hrane te neravnoteže makronutrijenata, a nedovoljnog unosa cjelovite hrane te mikronutrijenata.
Optimalni proces provedbe uspješnog plana poboljšanja prehrane uključuje brojne faze od kojih je procjena nutritivnog statusa samo prvi korak, no, ukoliko želimo maksimalno individualiziranu uslugu, onda je i apsolutno esencijalni korak.
Procjena nutritivnog statusa treba sadržavati ključne elemente:
• temeljne povijesti unosa hrane i nutrijenata
• pregled kliničke, medicinske i socijalne anamneze
• antropometrijska mjerenja
• biokemijska i laboratorijska testiranja
• informacije o unosu lijekova i dodataka prehrani zbog potencijalnih interakcija
Usred pravilno odabranih testova te njihove adekvatne interpretacije, zdravstveni djelatnik- nutricionist ima sve potrebne informacije kako bi savjete i smjernice vezane uz prehranu mogao maksimalno individualizirati potrebama pojedinog klijenta/pacijenta te usred toga maksimalno povećati uspješnost provedbe plana te stizanje do željenih ciljeva.
Prednosti adekvatno provedenog procesa testiranja nutritivnog statusa:
• Spoznaja o mogućim nutritivnim deficitima
• Otkrivanje neuravnoteženosti prehrane u cilju promjene/ poboljšanja prehrane
• Informacije o zdravstvenom statusu i mogućim rizicima od nastanka kroničnih bolesti
METODE ODREĐIVANJA NUTRITIVNOG STATUSA
Dijetetske metode
Procjena unosa hrane koristan je alat za utvrđivanje nutritivnog statusa i općenitih navika u pogledu prehrane svakog pojedinca, a prilagođavanjem unosa hrane, kroz određeno vremensko razdoblje, možemo imati koristan uvid o energetskom i nutritivnom unosu.
Za određivanje nutritivnog statusa, najučinkovitija metoda je analize prehrane koja uključuje praćenje unosa hrane kroz period od 3-7 dana u određenom nutritivnom programu koji omogućuje točno određivanje unosa energije, makro- i mikronutrijenata.
Ako nakon određenog perioda, tj. kroz 3-7 dana primijetimo da određeni nutrijent prosječno unosimo manje od 80% RDA, postoji velika mogućnost da smo ili ćemo postati deficitarni u navedenom nutrijentu. Na temelju rezultata, kvalitetu prehrane je potrebno prilagoditi dobivenim informacijama.
Antropometrija
Antropometrija je metoda mjerenja fizioloških osobina ljudskog tijela ili njegovih segmenata, a kako bi se odredio nutritivni status pojedinca, koriste se mjerenja poput visine, dužine, tjelesne mase, indeks tjelesne mase (BMI), određivanje sastava tijela (mjerenje postotka masnoga tkiva), opsega glave, debljine kožnog nabora te mjerenje opsega tijela.
U cilju praćenja nutritivnog statusa, navedena mjerenja se prate i kontinuirano, a najčešći primjer je mjerenje razlike tjelesne mase svakog pojedinca kroz određena vremenska razdoblja.
Klinička procjena
Kako bi se identificirale moguće zdravstvene tegobe, potrebna je i klinička procjena, odnosno, fizički pregled pojedinca. U ovom kontekstu, nutritivni deficiti se često, na brojne načine, mogu manifestirati na tijelu, a identificirati se mogu dobro organiziranim procesom konzultacije.
Kroz individualni pristup uz razgovor, moguća su zapažanja morfološkog stanja organizma kao i specifičnih znakova nutritivnih nedostataka uključujući:
• Anemija: blijeda koža, umor, kratak dah, vrtoglavica - simptomi su anemije često uzrokovane nedostatkom željeza.
• Lomljiva kosa i nokti: ukazuje na nedostatak proteina, kolagena, cinka ili vitamina B7 (biotina) koji pomaže organizmu hranu pretvoriti u iskoristivu energiju.
• Čirevi u ustima: mogu biti rezultat niske razine željeza ili vitamina B.
• Prhut: može biti uzrokovana generalno lošom prehranom, siromašnom brojnim nutrijentima, a osobito niskim razinama cinka, vitamina B3 (niacina), vitamina B2 (riboflavina) i vitamina B6 (piridoksina).
• Krvarenje desni: može biti uzrokovano niskom razinom vitamina C.
No ipak, treba napomenuti da brojni klinički simptomi mogu nastati usred određenih patoloških stanja (bolesti) koje nisu povezane s nutritivnim deficitima.
Biokemijsko testiranje nutritivnog statusa
Testiranje nutritivnih biomarkera provodi se iz krvi i/ili urina, a može biti direktno i indirektno.
Direktno testiranje odnosi se na testove koji se koriste za direktnu procjenu razine makro- i mikronutrijenata u krvi. Rezultati takvih testova mogu se usporediti s referentnim rasponom normalnih vrijednosti i pomoći nutricionistima/dijetetičarima u dijagnosticiranju nutritivnih nedostataka.
Neki od najčešćih direktnih biokemijskih testova uključuju:
• Kalcij
• Magnezij
• Željezo
• Natrij
• Kalij
• Fosfor
• Omega-3 indeks
• Folna kiselina
• B12
Indirektno testiranje nutritivnog statusa, primjenom biokemijskih markera, odnosi se na promatranje statusa fiziološkog zdravlja koje je pod utjecajem unosa hrane i nutrijenata.
U ovo kategoriju možemo svrstati:
• Kompletnu krvnu sliku s posebnim naglaskom na pokazatelje prisutnosti anemije
• Lipidni panel
• Metabolički panel
• Panel metabolizma glukoze
• Hormonski panel
• Jetreni panel
Navedeni testovi se rutinski provode pri sistematskim pregledima ili odlaskom liječniku, a razlika između rutinskih pregleda te određivanja nutritivnog statusa je u njihovoj interpretaciji.
Upravo zbog toga je bitno napomenuti da informacije koje dobijemo korištenjem testova, sami po sebi ne znače puno ukoliko se oni ne mogu objektivno i točno interpretirati te pretočiti u nutritivne intervencije koje će dovesti do poboljšanja trenutnog stanja.
Pri određivanju nutritivnog statusa orijentirani smo na naznake koje upućuju na eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja uzrokovano unosom hrane, a da ih prepoznamo prije nego nastupi eventualna bolest. Kao primjer, možemo navesti ispitivanje tolerancije na glukozu gdje se glukoza u krvi te inzulin koriste kao testovi kojima detektiramo prisutnost bolesti, u ovom slučaju dijabetesa, dok za potrebe testiranja nutritivnog statusa koristimo C peptid i/ili Glycomark kao odlične pokazatelje tolerancije na glukozu puno prije nego se razvilo pravo patološko stanje dijabetesa.
Kako bi, na kraju, postigli željeni rezultat i postavljene nam realne ciljeve, potrebno je, uz pomoć medicinskog osoblja/nutricioniste:
• Odabrati specifične i relevantne biokemijske testove
• Odabrati kombinaciju testova (panele) koji iz više aspekata gledaju na mogućnost određenog deficita
• Pravilno interpretirati rezultate
• Dobivane informacije pretočiti u individualni nutritivni plan i program
