Biokemija s hematologijom

HDL-kolesterol

Isprintaj pretragu

Približno 25% ukupnog kolesterola u serumu se prenosi kao HDL frakcija.

Brojne kliničke i epidemiološke studije pokazale su jaku, obrnuto proporcionalnu, vezu između HDL kolesterola i incidencije kardio-vaskularnih oboljenja. Predloženo je da se uzimanje i prijenos kolesterola iz perifernog tkiva do jetre smatra zaštitnim faktorom kod stvaranja aterosklerotskih naslaga. Niski HDL-kolesterol je faktor rizika neovisan o ukupnoj razini kolesterola i predstavlja visoku vjerojatnost za kardiovaskularna oboljenja.

Mjerenje HDL-kolesterola koristi se kod ranog otkrivanja rizika ateroskleroze, a može se koristiti i u praćenju pojedinaca tijekom terapije s lijekovima za snižavanje razine lipida.

Pripremite se za pretragu

Dva tjedna prije uzimanja uzorka krvi:

uobičajeno se hraniti
izbjegavati promjene u tjelesnoj težini

48 sati prije uzimanja uzorka krvi:

izbjegavati intenzivnu tjelesnu aktivnost
ne uzimati alkohol

24 sata prije uzimanja uzorka krvi:

uzimati uobičajene obroke hrane, ali ne pre masne

12 sati prije uzimanja uzorka krvi:

ne uzimati hranu, piti alkohol, kavu ni pušiti (voda je dozvoljena)

Određivanje kolesterola ne bi se trebalo provoditi prije nego što prođe 8 tjedana od:

akutnog infarkta miokarda
kirurške operacije
traume
sekundarne bolesti s promjenama u metabolizmu lipida
akutne bakterijske ili virusne infekcije

Na vađenje je potrebno doći u jutarnjim satima.

Za ovu pretragu potrebno je biti natašte.

Referentne vrijednosti

Muškarci

>1,0 mmol/L

Žene

>1,2 mmol/L

Povišeno
Povišene vrijednosti HDL-kolesterola mogu se naći u hipotiroidizmu, inzulin ovisnom dijabetesu, von Willebrandovoj bolesti, bilijarnoj cirozi te nefrotskom sindromu.

Sniženo
Snižene vrijednosti mogu se naći u septikemiji, različitim infekcijama, hipertiroidizmu, diabetes mellitusu, sindromu policističnih jajnika, guši, reumatskim bolesti, osnovnoj hipertenziji, akutnom infarktu miokarda, aterosklerozi, kroničnom hepatitisu, cirozi jetre, celijakiji, nefrotskom sindrom, kroničnoj bolesti bubrega te fiziološki u postmenopauzi.