HIV

Nakon prodiranja virusa u ciljnu stanicu, oslobođeni virusni genom se prepisuje na dvostruku DNA zavojnicu a zatim prenosi u jezgru stanice gdje se integrira u njen genom.

Za razliku od drugih retrovirusa, ovdje nema latentnog, provirusnog infektivnog stanja u primarnoj ciljnoj stanici HIV infekcije (stanice CD4+ limfociti), već kontinuirani prijepis i sinteza provirusnog DNA genoma koji vodi prema virusnoj infekciji. Osim ovih limfocita, druge stanice koje nose receptor CD4, kao što su makrofagi i stanice limfnog čvora dentrita mogu se isto zaraziti te služe kao latentna rezerva. Infekcija HIV-om neophodna je za patogenezu AIDS-a.
Virus odgovoran za širenje ove infekcije koja slabi imuni sustav je uglavnom HIV-1 koji se dijeli u 10 pod-tipova s različitom geografskom pojavnošću. HIV-2 je lokaliziran uglavnom u zapadnoj Africi, no sada se širi na neka područja Indije.

Virus se prenosi spolnim kontaktom i putem krvi. Najviše su ugrožene osobe iz visoko-rizičnih grupa: homoseksualni muškarci s mnogo seksualnih partnera, muškarci i žene ovisnici koji dijele igle te osobe koje imaju seksualni kontakt s nekime iz ovih grupa. Jednom kada infekcija dosegne određen stupanj prevalencije u populaciji, virus se prenosi heteroseksualno među općom populacijom i zahvaća jednako oba spola, kao npr. kod sub-Saharskih afrikanaca.
Antitijela na HIV mogu se odrediti 4 do 12 tjedana nakon infekcije i ostaju za cijeli život.

Svaki pozitivan nalaz antitijela mora se potvrditi nekom drugom metodom.