Inzulin-AT (IAA; inzulinska antitijela)

Uz kliničke simptome i osnovne laboratorijske nalaze, dijagnoza dijabetesa tipa 1 (T1D) temelji se i na prepoznavanju autoantitijela koja prethode razvoju bolesti. Kod zdravih osoba njihova prisutnost može značiti veći rizik za nastanak bolesti, osobito u osoba s obiteljskom poviješću ili genetskom predispozicijom. Autoantitijela poput inzulinskih autoantitijela (IAA), GAD65 i IA-2 značajni su prediktori za razvoj dijabetesa tipa 1, dok detekcija samo jednog antitijela pokazuje nizak rizik (<15 %). U odraslih je autoimuni dijabetes rjeđi nego u djece. Kod djece s manifestnim dijabetesom tipa 1, autoantitijela su prisutna u 85 – 98 % slučajeva.

Nakon kliničke manifestacije tip 1 dijabetesa, razine autoantitijela često opadaju s vremenom.

U diferencijalnoj dijagnozi dijabetesa tipa 1 i tipa 2, važno je uzeti u obzir obiteljsku povijest, HLA-genotipizaciju i druga autoantitijela.

Testiranje na inzulinska autoantitijela korisno je za predviđanje razvoja dijabetesa tipa 1, osobito u asimptomatskih osoba s visokom genetskom predispozicijom.